Postoji mnogo knjiga i dokumentarnih filmova o Japanu ali oni ne opisuju pravi Japan. Stranci ne posjeduju duboko razumijevanje Japana, a Japanci nemaju ispravan pojam o ostatku svijeta. Možemo imati dva različita stava: jedan je da smo mi bolji od njih, a drugi da su oni bolji od nas. Osnovni stav kršćana (Europljana i europskih useljenika u Americi, Africi i Australiji) stav je superiornosti. Zbog toga kino i televizija u Europi i Americi uglavnom prikazuju bogate, lijepe i dobre ljude. Glumci i glumice su uglavnom lijepi. S druge strane, japanski filmovi često prikazuju najsiromašnije, najružnije i najgore ljude. To se može vidjeti u filmovima slavnog japanskog redatelja Akira Kurosawe. Japanci misle da je istinu moguće otkriti u najgorim sferama ljudskog bića ili društva. To je stoga što je temeljni stav Japanaca da su drugi bolji nego oni. Kad posjetim japanske stranice na Internetu uvijek me impresionira kako Japanci stalno pričaju o onim aspektima u kojima su stranci bolji od njih. Japanci uvijek nastoje naučiti dobre stvari od stranaca. Europljani i Amerikanci imaju temeljnu ideju da su bolji i napredniji te vjeruju da bi ih ostatak svijeta trebao slijediti.
Gdje leže povijesni razlozi takvog japanskog stava? Ako pogledamo euroazijski kontinent, Britanski otoci nalaze se na zapadu, a japanski otoci na istoku. To je stvorilo neke sličnosti između Britanaca i Japanaca. Oboje imaju jak identitet i dobro razvijeno kohezivno društvo. Razlika je u tome što je vrlo lako prijeći more između Francuske i Britanije, a iznimno teško prepoloviti more između Koreje ili Kine i Japana. Mornarica može lako prijeći La Manche (English Channel), ali bilo je nemoguće preploviti Japansko more. Upravo zbog toga između Japana i kontinenta postojali su individualni kontakti, ali nije bilo vojnih odnosa prije upotrebe parnog stroja. Prije oko 1500 godina, civilizacija je dolazila iz Koreje, a Japan je usvajao veliku kinesku kulturu idućih 500 godina. U to je vrijeme Kina bila najrazvijenija zemlja svijeta. Zatim su Mongoli osvojili Kinu i čak poslali mornaricu da osvoji Japan, ali ona je doživjela brodolom u Japanskom moru. To je u Japanu stvorilo ideju da je more zaštitilo Japan od strane invazije te da se Japan mora razvijati samostalno. Naravno, uvijek su postojali individualni kontakti, neki su Japanci čak emigrirali na Filipine i u Indokinu, ali nije bilo vojnih operacija.
Europa je razvila navigaciju i počela s imperijalizmom prije 500 godina, pri čemu se doprlo čak do Japana. Ali, budući da su europski transportni kapaciteti bili ograničeni, njihovo je vojno osvajanje stalo u Kini. Istina je da Japan nije previše interesirao Europu, osim u području kulture. Stoga je osnovni odnos između Japana i ostatka svijeta ostao vezan uz domenu kulture i to je u Japanu rezultiralo stavom o učenju od stranih kultura.
Od 1800. godine, parni je stroj dozvolio imperijalnu ekspanziju SAD-a, iz država Nove Engleske u SAD-u, na istok i zapad. Relativno je lako ploviti Tihim oceanom te je parni stroj omogućio američkoj mornarici da do 1860-ih stigne do Japana. Nisu mogli prevesti dovoljno vojnika i oružja da bi osvojili Japan, ali su uspjeli okupirati dvije luke da bi doprli do Kine. To je natjeralo Englesku, Francusku i Njemačku da u natjecanju s SAD-om okupiraju luke u Japanu. Kako god bilo, Japan nije pretjerano interesirao Europu te je korišten uglavnom da bi se SAD spriječilo doprijeti do Kine. Kao rezultat toga Japan je od Europe naučio kako razviti vojsku utemeljenu na industriji čelika. Industrijski razvoj u 19. stoljeću bio je utemeljen na nalazima ugljena u blizini velikih gradova koji su mogli osigurati brojne radnike. Takva je bila situacija u Europi, u zemljama kao Švedska, Engleska, Belgija, Njemačka i Čehoslovačka. Nizozemska, Francuska, Španjolska, Italija, Rusija i druge nisu se mogle toliko razvijati jer su im nedostajali resursi. Države Nove Engleske u SAD-u i Japan imali su dobre uvjete i napravili su veliki industrijski napredak. Opet je Japan učio od stranih zemalja i industrijski se razvio.
Od 1900. godine Britanija i SAD pokušali su iskoristiti Japan ne bi li zaustavili rusku invaziju Kine. Godine 1904. pomogli su Japanu napasti Rusiju i dozvolili su japansku imperijalnu ekspanziju u Koreju i Kinu. To je rezultiralo s 40 godina japanskog imperijalizma koji srećom nije trajao dovoljno dugo da bi se pretvorio u tradiciju. Nestat će sa smrću generacije obrazovane u tom razdoblju.
Siječanj 2015.
