Kontemplacija u Kući aikida: Kontemplativno sjedenje s pauzom uz hodanje i vježbanje (voditelji: Dobroslav Jakovljević i Neven Bradić) te šalicom čaja koji će spravljati majstor gongfu cha, Đorđe Cvijić, održat će se 29. siječnja od 10 do 14 sati.
Nakon sjedenja družit ćemo se uz zakusku fine hrane pa slobodno ponesite sa sobom nešto što biste htjeli podijeliti 🙂
Kontemplacija je redovita praksa u Kući aikida i neizbježna u razvoju svijesti i ostvarenju cjelovitosti bića.
Zašto?
Jer smo duhovna bića u tjelesnom obliku i uz redovito održavanje tjelesnog zdravlja pokretom, važno je održavati mentalno zdavlje i čistoću redovitim “smirajem” uma (ali i tijela). A poglavito zato što je raspon odgovora koja nam intelekt može pružiti na osnovna pitanja o prirodi našeg bitka vrlo ograničen. Zapitati se tko smo, zašto smo i kamo idemo je početak duhovnog puta i vrijedno istraživanja koje je moguće samo ako umirimo tijelo i um i spojimo se sa središtem Svemira.
Kako se izvodi kontemplacija?
Mirno sjedenje i povlačenje u nutrinu. Ne trebate raditi ništa drugo. Većini nas se to čini neizmjerno teško, no uz prave učitelje i redovno vježbanje postaje ne samo užitak, već svakodnevna potreba.
Osim Dana kontemplacije, kontemplirati u Kući aikida možete s učiteljima Centra duhovnih putova Zagreb Kontemplacija & Mistika svakog utorka od 6:00 do 7:30 i petkom od 16:30 do 18:00.
“Otvaranje svijesti i otvaranje srca ključni su elementi duhovnoga razvoja, a za njihovo ostvarenje u životu nije dovoljan samo iskreni interes, istraživanje i proučavanje tog procesa, već njegovo stvarno ostvarivanje, u meni, ovdje-i-sada. Stoga je najvažniji dio duhovnoga putovanja uključivanje kontemplativne prakse u svoju svakodnevicu. Ona uključuje mirno i opušteno sjedenje, disanje i pažnju, a vodi smirivanju, opuštanju i otpuštanju svih sadržaja svijesti koji čine naš površni ja – koji čine misli, osjećaji, slike koje proizlaze iz odnosa osjećajnog, voljnog i misaonoga dijela ljudske psihe i svijeta oko nas.
Kontemplativan, mističan put započinje iskrenim, iz dubina i do dubina duše postavljenim pitanjem – tko sam? zašto sam ovdje? kamo idem? i kako da ostvarim puninu svog života? Za taj se početak duhovnog putovanja od prvih kršćanskih vremena koristila grčka riječ – metanoia, obraćenje, u smislu skretanja pogleda, cijeloga svojega bića s površnoga na ono dubinsko, s krivoga na ono ispravno, s lažnoga na ono istinito. Mističan je put put preobrazbe našega cjelovitoga bića; iz našeg djelomičnoga, podijeljenoga i ograničenoga maloga ja u cjelovito, nepodijeljeno i neograničeno Jastvo, i potom u nestvoreni, bezvremeni i bezprostorni Duh samoga života.” (Johannes Tauler, 14. st.)
