Igra padova i poluga (Ema Patrčević):
“Life remains unchanged
till a leap of faith
runs towards heaven”
― Santosh Kalwar
Oduvijek sam imala strah od koluta, preokretanja, od prepuštanja u svim situacija u kojima se treba hrabro prebaciti na drugu stranu vjerujući svom intuitivnom tijelu.
Kroz bavljenje jogom, neke sam svoje granice ipak pomaknula. Sada već mogu ponosno reći kako znam i mogu napraviti stoj na glavi.
Aikido je prostor i mogućnost daljnjeg napretka. Padovi prema naprijed od samog su mi upoznavanja s tom filozofijom i vještinom budili napetost i otpor. Bojala sam se pokušati, a kad bih pokušala, samo bih se bezglavo i bez ikakve svjesnosti bacila pa bi to izazvalo bol i dovelo do produljivanja straha. Jedno vrijeme osjećala sam se nesposobno i zbilja tužno, a onda sam se, kako je vrijeme prolazilo, opustila i prepustila, ako ne samom padu, a onda traženju načina izvedbe i zbližavanja s podom 🙂
Na jednom subotnjem treningu odlučila sam se tako igrati s padovima i pokušati doživjeti to iskustvo ”pravilnog” pada prema naprijed. Tako sam i upoznala dragog gospodina Vujsa. Prišao mi je i pitao može li mi dati nekoliko savjeta, a ja sam to zbilja sretno i zahvalno dočekala. Na zanimljiv i stvaaarno strpljiv način Vujs je sa mnom radio padove koristeći razne meni nimalo očekivane načine objašnjenja tog iskustva i malo- pomalo, uspjela sam!
Ipak, već na kraju tog sata i u kasnijim pokušajima, znala sam imati problem i neuspješno bacanje, ali važno je iskustvo koje me podsjetilo da to stvarno mogu. Ono što je još važnije jest da je moj strah gotovo potpuno nestao i znam da ću u neko dogledno vrijeme čak i zavoljeti te padove.
Na seminaru Padovi i poluge, ta se igra s padanjem i prepuštanjem nastavila na jako zanimljiv, opušten, ali i siguran način. Bilo je i puno smijeha, a kod nekih komentara Vujsa, imala sam dojam kao da sam na nastupu stand-up komičara.
Što se tiče poluga, fascinirao me spoj lakoće i mekoće s iznenadnim presjekom i iznenađenjem da smo u klopci 🙂
Sve u svemu, ugodna atmosfera, puno smijeha, strpljenje i divan uke-nage odnos koji se stvarao između nas, pridonijeli su mojoj zaljubljenosti i uživanju u aikidu još i više!
Tamara:
Seminar “Padovi i poluge” bio mi je vrlo koristan i zanimljiv. Naučila sam kako napraviti ljepši i bolji pad te zašto i kako izvesti određenu polugu. Smatram ovaj seminar izuzetno važnim za bolje razumijevanje tehnika. Nenad je na vrlo jasan i jednostavan način približio padove i poluge kako onima koji duže vježbaju tako i početnicima. Podsjetila sam se koliko je važan odnos ukea i nagea, kao i dobar kontakt s partnerom kako bi se tehnika kvalitetno izvela. Osvijestila sam razliku između izvođenja poluge silom i kontaktom. Vjerujem da će mi ono što sam ovdje naučila koristiti u daljnjem bavljenju aikidom.
Bruno:
ovi mini seminari su strašna stvar, meni oni pokazuju živost aikida u adz-ju i kući aikidadošao sam gledati zadnju trećinu vujsovog mini seminara, auuu kako je to bilo
vujs je danas bio: tiha živa strast i iskrena predanost – čista ljubavnemoguće mi je prenijeti: metodičnost, riječi, fizički i paraverbalni prijenos iskustva uz poslovičnu vujsovu vrckavost
uglavnom, po mom sudu jedan potpuno ludi i strastan mini seminar
ja nestrpljivo čekam novi vujsov seminar, zasigurno to jedva čekaju i polaznici i sam doktor vujs
😉
Matija Mamić
Bilo super, Vujs ima žicu… Gužvica je bila, da je optimalniji broj ljudi povećala bi se kvaliteta… možda 2 kraća termina jedan za drugim ako interes ostane isti…
