fbpx

Lijep način za provest subotnje jutro. Pogotovo mi je bilo korisno detaljnije/sporije proći kroz ki i aikido vježbe.

Hvala

Dino Novinc


Više sam nego zadovoljan, trebalo bi ovakvih seminara biti što više.

Petar Valentin Veletić


Sudjelovao sam na današnjem seminaru i jednom riječju uživao.

Očekivao sam nešto drugačije, a ispalo je puno više od očekivanog…svaka pohvala treneru.
Ja ću ga nazvati “trener” jer su za mene termini kojima vas treba zvati još uvijek strani, molim za razumijevanje.
Na seminaru sam izuzetno puno naučio, imao više prilike isprobati, ispraviti greške koje radim, i pobliže upoznati svaki pokret jer je više vremena.
To što smo bili izmiješani…početnici sa onima koji treniraju već duže vremena i to što je više vremena… je izuzetno dobra stvar.
To nas na neki način navede da…nema da se izmotavamo i da nešto prođe neodređeno…sve se odradi.
Ukratko…genijalno.
Ono što bi dodao je zaista…ono što je rekao Goran, možda bi oduzeo pola sata od 3 sata i tu dodao pola sata, sat druženja poslije…uz neko piće, čaj, vodu s limunom ili narančom bez šećera… ili nekom štrudli koja bi se financirala nekom malom kotizacijom, to nam je jedina prilika da se pridružimo i razmijenili mišljenja, jer treninzi u tjednu su zapravo našpanani da za to nema vremena.
Ukratko…Ideja o ovakvom seminaru je super i očekujem sljedeći ☺
Igor Goćur

 Drago mi je da sam prisustvovao,bilo je iznimno korisno i izasao sam sa osjecajem da sam se jos vise ‘navukao’ na aikido.Taman prije Vaseg poziva na seminar,razmisljao sam kako bih rado dolazio u dojo vise od dva puta tjedno.Pa eto,hvala kaj ste mi ispunili tu zelju.
Sve pohvale voditelju Goranu!

Rajko Grba


Današnji seminar mi je bio super. Pomogao mi je razjasniti neke stvari, a da ne velim da mi je vrijeme koje provedem u kući aikida najpozitivnije vrijeme u danu. Tako da….subota je spašena 🙂

Marina Goćur


Veseli seminar 09.04.

Opušteno, veselo, lako i pomaknuto. Tako bih opisala seminar Gorana Joldžića.

Iako je moje prijateljstvo s aikidom krenulo još tamo 2012. kad sam upisom fakulteta dobila mogućnost upoznati tu vještinu upisavši Osnove aikida kao izborni predmet, moja prava posvećenost aikidu krenula je početkom ove nove svijetle godine.

Moja najdraža knjiga je Mali princ jer koliko god ju puta čitala, svaki put dobije nove boje i omogući stvaranje potpuno drugačije percepcije.

Ista je priča i s aikidom. Svaki pokret, svaka vježba, svaka tehnika drukčija je ovisno o mom raspoloženju, dobu dana, učitelju koji ju predstavlja i ljudima s kojima to iskustvo dijelim.

Na specifičan i osebujan način, Goran nam je ponudio svoja rješenja i uvide u elemente aikida. Kako je ovo bio prvi seminar kojem sam prisustvovala, nisam znala što će se točno događati ni kako će taj seminar izgledati.

Nakon uvodne priče o Goranovu doživljaju i prosvjetljujućem iskustvu kojim je stvorio divnu motivirajuću  atmosferu i pružio nam novi pogled na značajnost aikido prakse, vježbe i tehnike redale su se jedna za drugom. Svaka pojašnjena malo detaljnije, a opet dovoljno suptilno i uz naglasak na važnosti osobnog doživljaja.

Svakim trenutkom sve više , plešući i krećući se u ritmu aikida, postali smo zajednica koja dijeli isti blaženi aikido sadašnji trenutak.

Najveće iznenađenje bilo mi je pogled na sat i shvaćanje da su četiri sata prošla tako brzo.

Na kraju, mislim da je krasno i za svaku pohvalu organiziranje ovakvog opuštenog domaćeg seminara i nadam se da će takvih biti i više, pa možda tako nešto u budućnosti postane i mjesečni ritual.

Ema Patrčević


Na seminaru učitelja Gorana Joldžića sam u ugodnoj, pristupačnoj atmosferi mogla detaljnije proučiti razne aikido tehnike. Partneri s kojima sam radila su mi puno pomogli i nadam se da sam i ja njima.

Učitelj Goran nam je ispričao svoj početak, svoje upoznavanje s aikidom, koje je bilo neočekivano, ali zasigurno potrebno. Njegovo je poimanje aikida većinom proizašlo ne iz tuđih učenja, već od razumijevanja i slušanja svoga tijela, poštivanja svojih granica i poticanja ugodnih, ali pomno promišljenih detalja (što nam je demonstrirao tijekom ki vježbi). Aikido mu je pokazao drugačiji svijet, onaj u kojemu cilj nije surovo vježbanje, nego uživanje, smirenost, opuštenost i bezuvjetna sreća. Ostatak treninga je bila kombinacija aikido vježbi i tehnika s dijeljenjem i širenjem ideja. Tih je tri sata prošlo vrlo brzo, bez ikakvih bolova i ni za što ih nebi zamijenila!
Jedva čekam sljedeći seminar! 🙂
Mihaela Despotovski