Jedna od ideja koja se začela prije 20 godina među osnivačima Aikido društva Zagreb je bila stvoriti centar s članovima koji će svojim aktivnim sudjelovanjem i kreativnim idejama zaživjeti centar druženja, upoznavanja novih ljudi, podučavanja i usvajanja novih vještina, a sve bazirano na svijetu Aikido načela. Zato su osnivači zacrtali buduće putovanje Društva s 4 bazične postavke, preko kojih mnogi prelaze površno, a neki čak s podsmjehom:
1. Razvijanje Ljubavi i njezina manifestacija kroz svijest i tijelo
Što je ustvari sve nas privuklo u Aikido? Od nas-osnivača pa do današnjih, a sigurno i budućih početnika, odgovor je Morihei Ueshiba. Zato smo kao prvu postavku postavili Ueshibino poslanje, koja je i naša osnovna djelatnost – Aikido.
Ako ste čitali neke od njegovih životopisa (gdje niti jedan nije 100% autentičan), svi generalno pišu o njegovom razdoblju prije Onisaburo Deguchija, životu posvećenom samo razvoju tijela i fizičke snage i razdoblja od trenutka susreta s vođom Omoto sekte-religije, preko koje je Ueshiba svijetu poklonio još jedan, ali stvarno potpuno novi pristup Ljubavi.
Često se dogodi da nismo baš sretni kada se vidimo u ogledalu, ali svi smo mi proizvod Ljubavi i takvi se trebamo prihvatiti – kao nesavršene. Pod Ljubav ne mislim na Boga pojedine religije, već na Apsolutno koje nam između ostalog napravi “switch” za prvi udah. Pošto smo svi dio te Ljubavi, koja nas je poslala na Zemlju s određenim poslanjem, pa čak i u vidu malog novorođenčeta koje odmah umre radi porođajnih komplikacija (da smo savršeni zar bi dolazili na Zemlju da se maltretiramo 
), nameće se misao da je smisao života raditi na Sebi i razvijati odnos prema Ljubavi kojoj ćemo se svi kad-tad “vratiti”. Kuće, auti, putovanja, novac, pitajte bilo koju umiruću osobu u zadnjoj minuti njenog života, jel’ sve navedeno stvarni smisao? 
Nisam licemjeran, trenutno mi je sve navedeno bitno, ali mi nije cilj. A to često zaboravljamo tijekom života.
Dakle, Ueshiba nam je dao fantastičan i jedinstven alat da svoj život polako razvijamo prema Ljubavi. Ako putem doživimo Prosvjetljenje – dobro, a ako tijekom života ne dostignemo Prosvjetljenje – još bolje. U našem je krhkom životu bitnije tražiti i razvijati, nego dostići i postići. Puno je teži život nakon Prosvjetljenja, koji često vodi paklu. Zašto? Ipak smo samo ljudi, puni slabosti i koliko god to izgledako paradoksalno, životni problemi su tu da nas jačaju. Stoga prvu postavku možemo interpretirati kao da nam je Apsolutno poručilo: “Preko Ueshibe sam Vam dao Aikido da možete usklađivati svijest i tijelo svakodnevno što je još jedan od načina da razvijate odnos sa Mnom i budete bliže Meni na kraju vašeg života.”
2. Spoznaja samoga sebe kroz disciplinu
Ueshiba je rođen s Božjim poslanjem. Koliko god to izgledalo čudno, puno je bitnije razdoblje prije Omota, jer da je bio religiozan od rane mladosti, Aikido nikada ne bi vidio svjetlo dana. Veliki ljudi su uvijek morali proći surovi pakao ovoga svijeta, oduprijeti se raznim životnim problemima i iskušenjima. Često su se našli u situacijama života i smrti gdje su ih stotinke i milimetri dijelili od odlaska s ovoga svijeta. Ueshibi je to bila takoreći svakodnevica. Surova stvarnost njegove mladosti ga je natjerala da napregne svoje tijelo do krajnjih granica. Disciplina tih vremena bila je nametnuta životnim okolnostima. Nasilja, razbojstva, ratovi, sirovo preživljavanje nije davalo mjesta danas raširenoj poštapalici “neda mi se”. Prosječni ljudi tih vremena bi mogli za doručak pojesti današnje fitness entuzijaste.
Kada se ovdje zbroji i plodonosno tlo japanskih borilačkih vještina, dobili ste ubojitu kombinaciju zvanu Morihei Ueshiba. No čak i kad je stigao do krajnjih granica tjelesnih kapaciteta, tražio je dalje i više, jer svi dotadašnji stvoreni trenuci neposredne opasnosti i smrti su ustvari pripremali i otvarali sve veći Ueshibin unutarnji kanal za primanje Božjih poruka. Dugogodišnja disciplina rada na svome tijelu mu je omogućila da bude spreman za susret s Božjim prstom zvanim Onisaburo Deguchi.
Kako se danas barem malo približiti razini Ueshibine discipline? Nažalost nametnut nam je sustav koji nam plasira filozofiju da imamo sve što želimo, koliko god želimo i kada god hoćemo. Kako u takvim okolnostima stvoriti bilo kakvu disciplinu? I kako onda spoznati sebe bez discipline? Vrlo teško!
Postoji neminovni redoslijed u životu čovjeka (rođenje, dojenje, uspravno hodanje, govorenje, osamostaljivanje, razmnožavanje, ŽIVOTNA MUDROST, umiranje). Tek sa 40 godina proživljenog života možete sebi priznati da ste stekli nekakvu životnu mudrost, pod uvjetom da ju niste postigli ne radeći ništa ili plaćajući druge da rade za vas. Na primjer, promatrajući razvoj i razmišljanja vlastite djece, prisjetit ćete se da ste prije razmišljali nezrelo kao i oni sada. Također uvijek mislite da imate beskonačno puno vremena raditi “gluposti”, no kad vam sjedne 40-ta i shvatite da ćete živjeti još samo toliko kolika su vam sjećanja (ako Apsolutno dozvoli), počnete više cijeniti znanje, iskustvo i svaku ubuduće potrošenu sekundu.
U Aikidu ne možete očekivati da ćete postati majstor nakon prvih 10, 20 godina ili ikada (nakon 8 godina intenzivnog vježbanja Aikida, pun sebe uvjeren da znam nešto, shvatio sam da tehničko znanje vještine nema veze s majstorstvom ).
Prvih 15 godina učenik treba pribjeći iscrpnom i discipliniranom traženju sebe kroz intenzivno vježbanje Aikida, dovodeći sebe što češće do krajnjih opasnih (ali strogo kontroliranih) situacija na treningu do te mjere da spozna koji su njegovi krajnji tjelesni limiti (u harmoniji s umom u duhu Ki Aikida). Ti trenuci će postati “okidači” samospoznaje prihvaćanja tjelesnog ja, ali i pravi početak istinskog istraživanja nutarnjeg ja (meditacija). Starijim vježbačima je potrebna još veća disciplina za dubljim i studioznijim proučavanjem Aikida kroz vježbanje, ali sve više i kroz meditaciju.
3. Usklađivanje pojedinca s okolinom
Sad kad smo razjasnili što treba raditi na sebi, krećemo na svijet oko sebe.
Član Aikido društva Zagreb čiji je rad i trening baziran na Aikidu, usklađivanje s okolinom se podrazumijeva kao “prirodna pojava” na treningu i prirodni nastavak nakon treninga. Ali tu se ne radi samo o rješavanju raznih oblika sukoba na načelima Aikida. Ako gledate kao mikro događaj, primjena Aikida za rješavanje sukoba je ustvari život prije Prosvjetljenja. Što raditi sa Aikidom kada je sukob riješen ili kada sukoba uopće nema, odnosno razdoblje života nakon Prosvjetljenja. Većina tada svoj Aikido “stave u džep” do sljedećeg mogućeg sukoba. A ti sukobi se toliko često pojavljuju da ga čovjek ni ne stigne “izvuć’ ” . Usklađivanje s okolinom u biti znači neprestano POŠTOVANJE svijeta oko sebe. Kako? Jedna od dobrih metoda je da se postavite u poziciju vječitog učenika! Tada će sve postati lakše.
Usklađivanje pojedinca na Aikido treningu
Usklađivanje na treningu među partnerima-vježbačima može biti nevjerojatno komplicirana pojava.
Npr. kada voditelj treninga pokaže kako se treba uvježbavati neka tehnika, neki vjezbač-partner kojeg slabo poznajete vam počne pokazivati i objašnjavati kako se ta tehnika izvodi i to vam počne je lagano “dizati tlak”. Loša okolnost toga jest da vježbači jedan drugome često krivo pokazuju. I još je strašnije kada se to dogodi među početnicima – završeni “tečajac” počne filozofirati o tehnici novom “tečajcu”.
Samim tim činom omalovažavate voditelja treninga, partnera i sebe! Jedno je pokazati smjernice kako da se izvodi tehnika da se olakša vježbanje s partnerom, ali pokazivati detalje i objašnjavati kako i zašto, to nikako nije posao NITI JEDNOG VJEZBAČA na treningu nego samo VODITELJA TRENINGA.
Taj nagon da se uvijek nastojimo uspoređivati s drugima Aikido filozofija strogo odbacuje i nema nikakve veze s usklađivanjem. ŠUTI I RADI !!
Ako vas partner zamoli da mu detaljnije pokažete dio ili cijelu tehniku, pokažite mu samo toliko da dobije smjernice. Kopiranje je u redu, ali osobno promišljanje i proučavanje je višestruko bitnije. Pustite partnera da promišlja o izvedbi svoje tehnike dok ste njegov kvalitetan uke. Win-Win-Win!
Ako se pojavi nejasna situacija gdje jednom ili oboje nije jasno što je voditelj pokazao, nemate što objašnjavati jedno drugome, jednostavno pozovite i zamolite voditelja treninga da vam još jednom razjasni. Ali tek nakon što ste se malo “pomučili” s kvalitetnim ukeom i više nije moguće nastaviti. Ako te partner koji te bacio upita “jel bilo dobro” (pod uvjetom da te nije bacio drastično krivo), bolje ne odgovori ništa, jer na taj ćeš mu način pomoći da traži odgovor iznutra. Ta neverbalna komunikacija postaje meditacija u kretanju. To je jedna od najljepših i najkvalitetnijih usklađivanja s okolinom na Aikido treningu.
Kontinuirano propitivanje kakvo je moje ja-sada (ili ja-jesam) u odnosu na ja-malo prije se zove usklađivanje. Višegodišnjim vježbanjem će se sve pomaknuti vremenski naprijed kao konstantna spoznaja da će ja-ću biti pa zato ja-jesam. To je Aikido.
Usklađivanje pojedinca izvan treninga
Predivan medij zvan Aikido utječe na naš svakodnevni život. Slušam zadnjih 20 godina o raznim anegdotama, životnim dramatičnim situacijama, uobičajenim okolnostima koje dokazuju da su Aikido načela prožeta u životu izvan tatamija svakog vježbača. Nekima su ti utjecaji bili samo obogaćivanje ljepote života, no kod nekih se život promijenio iz korijena.
Nestali dugogodišnji napeti obiteljski odnosi, poboljšanje poslovanja vlastitih tvrtki, korjenite promjene radnih mjesta i životnih uvjeta na bolje (ponekad ne u materijalnom smislu), veća kvaliteta studiranja, međuljudskih odnosa, mirnija prihvaćanja loših okolnosti, lakše apsorbiranje stresa današnjeg turbulentnog života, vraćanje dugogodišnjeg narušenog zdravlja… ima beskonačan broj primjera.
Tu su naravno i prave ulične situacije gdje su se dogodili napadi od jednog ili više napadača gdje su Aikido načela došla do izražaja kao uspješno rješavanje sukoba. Aikido je pomogao svim vježbačima da barem malo usklade nametnuti vanjski životni nemir s nesigurnom nutrinom u smisleni odnos.
Usklađivanje pojedinca s Aikido društvom Zagreb
Klub je mjesto gdje se trenira neka vještina ili sport i uglavnom sve ostaje na tome. Biti član Društva ima šire značenje. Članovi svojim malim doprinosima mogu pomoći da Društvo kao zajednica raste. Međusobno se podržavaju i izvan treninga, jer se upravo Aikido bazira na takvim načelima. To se zove uklađenost.
U aktivnosti Društva su često uključeni i članovi obitelji Aikido vježbača. Oni često pomognu na razne načine, jer osjećaju da Aikido društvo Zagreb “ima i pruža nešto” njihovim članovima koji vježbaju, a u konačnici i njima.
Član svojom financijskom obavezom najviše doprinosi radu Društva. Ako član nije financijski u mogućnosti pratiti mjesečnu obavezu, s voditeljima Društva može razrješiti ovu problematiku. Bitno je osobno iskomunicirati!
Voditelji Aikido društva Zagreb su OSIGURALI PROSTOR dostupan 7/24, stoga ima puno slobodnih termina za vježbanje Aikida, ako ne možete stići na treninge u standardnim večernjim satima. S obzirom da smo Društvo, uvijek ćete moći dogovoriti s nekim članovima da s vama vježbaju.
Biti član Aikido društva Zagreb ima vrlo široko značenje. U ovih 20 godina puno puta se dogodilo da su članovi nesvjesno ili “usput” jako pomogli voditeljima i funkcioniranju Društva. Neki običan telefonski poziv, samo jednom očišćen tatami, donešeni mirisni štapići, običan savjet u pravom trenutku, iskopirani materijal, ponuđena asistencija na treningu može u datom trenutku biti od neprocjenjive važnosti i pomoći.
Proaktivan član ima veliku širinu aktivnosti koje može raditi u Društvu osim vježbanja Aikida: promidžba za upis novih članova, čišćenje Draškovićeve, osiguranje sponzora i donatora, vođenje projekata koji doprinose Aikido društvu Zagreb, nalaženje adekvatnog trajnog prostora, organiziranje raznih izleta, posjeta, predavanja, stvaranje sekcija, biti organizator raznih akcija skupljanja pomoći, čišćenja Medvednice, davanja krvi, spontanih zajedničkih druženja, itd, itd… Samo naprosto… uronite…
4. Širenje ideje samorazvoja za dobrobit svih
Kroz Društvo su prošli ljudi svih profila i oblika, od slavnih, utjecajnih do neprimjetnih i mistika.
Vježbanjem i napredovanjem kroz Aikido, svakodnevni osobni život članova se jako mijenja i postaju bolji ljudi. Aikido nas stavlja pred gotov čin. Naročito u slučaju npr instruktora. U Aikidu ne možete sebe manipulirati, možda druge ali ne zadugo. Ako kažete “glupost”, a kanal prema unutra vam je otvoren, odmah ćete prepoznati da ste rekli glupost. Ako pokažete neku tehniku bez smisla, odmah ćete dobiti odgovor iznutra da “to ne drži vodu”. Čak i ako vam je tehnika potpuno jasna, ponekad se ne osjećate dobro jer vam novi koncepti nisu proželi um, tijelo, kosti i mišiće. Kao što Doshu kaže “kad spoznam da sam u krivu, napredujem i razvijam se”.
Ova četvrta postavka je vrlo dominantna među pojedincima koji vježbaju tek nekoliko mjeseci u Aikido društvu Zagreb. Mnogi članovi su nakon susreta s Aikidom prešli iz sfere materijalno-konfuznog u sferu perceptivno-duhovno-osobnog razvoja respektirajući materijalno ne više kao bazu, već kao ispomoć boljeg života. Vježbajući Aikido potpuno su promijenili pogled na vlastiti život i sustav vrijednosti.
Jedan član, manager u brzo rastućoj firmi sa super plaćom i nabrijanim autom, je nakon nekoliko mjeseci vježbanja dao otkaz, otišavši na dalek put na Istok tražeći sebe. Danas je sretniji… I ima love, ako vas to zanima.
Gledajući iz perspektive Aikido društva Zagreb, cilj nam je realizacija vlastitog jedinstvenog prostora-centra gdje bi se omogućilo svim članovima u bilo koje doba dana i godine da mogu doći i uživati u blagodatima Aikido načela. U takvom centru će svima biti dostupna i olakšana mogućnost samorazvoja kroz rad centra i što je najljepše, svaki taj individualni samorazvoj će biti za dobrobit svih članova Društva, ali i društva.
Ove četiri postavke na kojima se Aikido društvo Zagreb bazira je ideja nadahnuta slučajno viđenim crno-bijelim pohabanim filmićima jednog malog starčeka s dugom bradicom koji je lebdio nad tatamijem i živio svoj san…
Hvala,
Marijan